Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj
Središte Sušaka
Trsat

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u narodu stoljećima zvana Vela crikva i Duomo sakralno je središte za kojeg danas s velikom vjerojatnošću možemo pretpostavljati utemeljenost na ranokršćanskom kultnom mjestu. Prvobitno središte kulta razvilo se na području rimskih javnih (vojničkih?) kupelji čiji su ostaci tek dijelom istraženi uokolo crkve. Reprezentativne termalne prostorije bile su opremljene mozaičkim podovima i danas sačuvanim pod asfaltom trga Pul Vele crikve. Nad ruševinama termi u srednjem je vijeku podignut i zvonik u čijoj su bazi dobro vidljivi sekundarno iskorišteni kameni blokovi preuzeti s neke antičke građevine. Na slobodnostojećem zvoniku prevladavaju odlike gotičkog stila. Kako je nagnut za četrdesetak centimetara u posljednje ga vrijeme nazivaju Kosim tornjem. Pročelje crkve čini skladna mješavina renesansne (rozeta), barokne (portal), klasicističke (stupovlje) i historicističke (zabat) arhitektonske plastike. Na južnom zidu pažnju plijeni sekundarno uzidani reljef s prikazom glave Kristove. U unutrašnjosti crkve niže se barokna mramorna skulptura P. Lazzarinija, A. Michelazzija, S. Petruzzija i J. Contiera. Oltarne pale pobočnih oltara djelo su baroknih slikara I. F. Gladića i V. Metzingera dok je palu glavnog oltara u XIX. stoljeću slikao I. Simonetti. Štukature u svetištu izrađene u prvoj polovini XVIII. stoljeća pripisuju se Giuliju Quadriju. Unutrašnjost je crkve 1932. godine oslikao dekorativni slikar A. Pagliarini. Vela crikva je stoljećima predstavljala glavnu sakralnu građevinu grada, a stilski predstavlja mješavinu (za razliku od crkve Sv. Vida) koja je karakteristična za graditeljsku baštinu u našim krajevima.
Nastavite li do kraja Užarske prema istoku izlazite iz područja Starog grada. Prođite pokraj Jelačićevog trga i pređite cestu te zastanite ispod drvoreda na obali Mrtvog kanala, starog korita Rječine. Osvrnite se tada prema pročeljima klasicističkih palača ulice Fiumara. Među njima elegantnim proporcijama i dekoracijom dominira nekadašnja kuća Simeona Adamića. Uz palaču izgrađenu koncem XVIII. stoljeća nekad su bili poredani u kamenu isklesani likovi tzv. “Adamićevih svjedoka”, koji su sada pohranjeni u perivoju ispred lapidarija Pomorskog i povijesnog muzeja. Naime, Adamić je pronašao “blago”, u stvari arheološki ostav na koji je slučajno naišao popravljajući pod crkvice Sv. Martina na svojem posjedu u Martinšćici, zaljevu na istočnom prilazu Rijeci. Zavidni ljudi optužiše Simeona za prikrivanje nađenog blaga, no njegov okretni sin Andrija Ljudevit spretno ga je obranio doprijevši do cara Josipa II i rastumačivši mu da se radi “tek” o arheološkom nalazu. Simeon je krivokletnike izvrgao ruglu, postavivši njihove groteskne portrete na pločnik ispred palače. G. Chieregi projektirao je nadogradnju kata koncem XIX. stoljeća, kada se za to ukazala potreba zbog smještaja Hrvatske gimnazije.

Središte Sušaka

Ukoliko ste se odlučili krenuti na Trsat, nastavljate šetnjom preko mosta. Prije uspona na Trsat možete razgledati središte Sušaka položeno uz lijevu obalu Rječine. Na tzv. Delti, prostoru između starog i novog korita Rječine, danas dominira Matkovićev Spomenik oslobođenju, podignut nakon Drugog svjetskog rata. Ovdje se između dva svjetska rata protezala granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije (u sklopu koje se tada nalazila Hrvatska). Uz novo korito Rječine regulirano polovinom XIX. stoljeća prostire se središte Sušaka s reprezentativnim palačama Gradske štedionice (F. Matijasić), Prve hrvatske štedionice (A. Freudenreich) i Hotela Kontinetal (M. Glavan). Titov trg ispred hotela punom širinom premošćujući Rječinu simbolizira ujedinjenje gradova ostvareno nakon Drugog svjetskog rata. Na trgu se nalazi i suvremena reminiscencija na nekadašnju baroknu kapelu Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika mostova, čijom se sredinom protezala međudržavna granica. Prislonjen uz ogradu nad rijekom prolaznike ovdje motri kip Janka Polića Kamova, hrvatskog avangardnog književnika s početka XX. stoljeća (autor:Zvonimir Kamenar). Iza niza zgrada na obalnom Kačićevom šetalištu nastavlja se ne manje reprezentativna historicistička arhitektura središta Sušaka, čiji naziv Brajdica podsjeća na franjevačke vinograde koji su se sve do u poodmaklo XIX. stoljeće ovdje prostirali.

Trsat

U sjeverozapadnom uglu Titovog trga (pokraj nekadašnje Prve hrvatske štedionice) nalazi se barokna kapelica s reljefom Bogorodice s djetetom na pročelju. Ova prohodna kapela poput malog slavoluka naglašava polazište Trsatskih stuba koje vode prema glasovitom hodočasničkom središtu, franjevačkom samostanu na Trsatu. Stube je 1531. godine dao izgraditi hrvatski vojskovođa Petar Kružić a kroz stoljeća su se neprekidno dograđivale (danas ih ima više od pet stotina) i opremale zavjetnim kapelicama. Ukoliko niste u dobroj kondiciji, do Trsata, te najatraktivnije turističke destinacije možete i gradskom autobusnom linijom broj 1 no svakako vam je za to potrebno izdvojiti barem nekoliko sati. Postanak franjevačkog samostana vezan je uz legendarni prijenos doma sv. Obitelji iz Svete zemlje u Europu. Trsat je tako poslužio kao međustanica između Nazareta kao ishodišta i Loreta kao konačne destinacije. Kućica se ovdje prema legendi zadržala od 1291. do 1294. godine. Legenda ima sasvim čvrsto uporište u tranzitnoj ulozi naših krajeva u vrijeme križarskih vojni. Crkva i samostan predstavljaju skladni splet gotičko-renesansno-barokno-bidermajerskih graditeljskih faza. Uz raskošni inventar neobične dvobrodne crkvene unutrašnjosti, ljepotom se ističu oba klaustra i ljetna blagovaonica s velikim manirističkim platnom S. Schöna i djelima baroknog slikara C. Tasce. Bogatstvo samostanske riznice svjedoči o popularnosti svetišta Gospe Trsatske, koje su najizdašnije darivali Frankopani a kasnije brojna druga hrvatska ali i kranjska vlastela, te članovi vladarske kuće Habsburg. Sve zasjenjuje gotički poliptih sa središnjim prikazom Bogorodice s djetetom. Tu je i galerija slika koja se nadopunjuje novim donacijama. U kapeli Zavjetnih darova među množinom slikovitih pučkih prikaza čuda Majke Božje Trsatske ističe se gotička skulptura Gospe Slunjske.
Nasuprot samostana nalazi se Hrvatska čitaonica na Trsatu koju je u historicističkom stilu koncem XIX. stoljeća projektirao domaći graditelj M. Glavan: Zanimljivo je da je ovo domoljubno središte bilo ustrojeno kao dioničko društvo. Šetnjom slikovitim pučkim središtem Trsata prema zapadu dolazite do tzv. Trsatske gradine, nekadašnjeg frankopanskog kaštela. Srednjovjekovni kaštel vjerojatno je podignut nad ostacima rimske stražarnice i kasnoantičkog zbjega. Kaštel je u prvoj polovini XIX. stoljeća za svoje posljednje počivalište odabrao i u romantičnom klasicističko-bidermajerskom duhu obnovio austrijski vojskovođa i grof Laval Nugent, koji je podrijetlom bio iz Irske. Podno kaštela nalazi se drevna, višekratno pregrađivana crkva Sv. Jurja, koja je niz stoljeća bila župna crkva Trsata. S kaštela se prostire pogled na Kvarnerski zaljev, dijelove središta Rijeke, Kalvariju, Kozalu, kanjon Rječine i središte Sušaka položeno uz Rječinu. Kada se umorite, na Trsatu možete, oponašajući lokalne običaje, popiti ritualni espresso. Riječanima je Trsat oaza u kojoj pronalaze sve ono što je njihov grad izgubio u nekoliko etapa arhitektonske monumentalizacije XIX. i XX. stoljeća.

Još jedna prilika za upoznavanje Sušaka

Ukoliko niste prešli preko mosta i produžili za Trsat, produžite obalom Mrtvog kanala do Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. S ove točke (koja Vam je označena na našoj karti) možete prije nego li započnete povratak prema zapadu sagledati konture Sušaka, danas sastavnog dijela Rijeke a nekad zasebnog grada koji se naglo počeo razvijati od zadnje četvrtine XIX. stoljeća. Njegovo je središte i danas položeno na obali uz lijevu stranu ušća Rječine (vidjeti podnaslov-Središte Sušaka). Iz drugog plana dominira neboder Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku (HKD), značajnog ostvarenja hrvatske škole moderne arhitekture, nastalog u razdoblju pred Drugi svjetski rat. Prestižno zdanje trebalo je igrati bitnu ulogu u antagonizmu dvaju gradova tridesetih godina XX. stoljeća. Prvobitni avangardni projekt tragično preminulog mladog arhitekta J. Pičmana preradio je A. Albini. Neboder se uzdiže iznad Strossmayerove ulice, glavne sušačke prometne arterije. Najraskošnije kuće u ovoj ulici na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. dao je izgraditi industrijalac Đuro Ružić, taj otac modernog Sušaka. Ulicu zaključuje Piramida, spomenik dvjema cestama, Karolini koju je u prvoj polovini XVIII. stoljeća dao izgraditi austrijski car Karlo VI. i Doroteji, odvojku koji je u prvoj polovini XIX. stoljeća spojio grad s novoizgrađenim lazaretom u zaljevu Martinšćica. Do Piramide možete doći ako prijeđete most i preko Titovog trga produžite Strossmayerovom ulicom. Zavojiti Bulevard koji, penjući se prema Trsatu, započinje pokraj Sušačkog nebodera druga je bitna komunikacija današnjeg Sušaka. Njime dominira impozantni volumen Velike gimnazije izgrađene koncem XIX. stoljeća. Projektirali su je specijalizirani njemački arhitekti Ludwig i Hülssner. Hrvatska gimnazija je, preselivši u doba kasne Austro-Ugarske iz Rijeke na obližnji Sušak, simbolizirala domišljati način otpora mađarizaciji i talijanizaciji tadašnjih autonomnih hrvatskih prosvjetnih vlasti. Ispod nje je dvadesetih godina XX. stoljeća izgrađena sušačka Gradska vijećnica, (J. Denzler), danas sjedište Rektorata Riječkog sveučilišta. U panorami se ističe i nedavno obnovljena secesijska zgrada “Šumarije” čiji su autori mađarski arhitekti L. Lechner-Kismarti i G. Fabian. Zakriven je nažalost nekadašnji Vidikovac sušačkog vodovoda, izgrađen pred Prvi svjetski rat. Za pješački je razgled Bulevard pogodan isključivo ukoliko Vam ne nedostaje vremena i snage za prilično strmi uspon. Započinjući ispod spomenute Piramide na kraju Strossmayerove ulice, uz more je položena elitna sušačka četvrt Pećine. Izrazito ladanjski ugođaj ovdje je ostvaren mudrim urbanističkim planom provođenim na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Samostojeće vile, nekadanji pansioni i kupališni hoteli smješteni su u velikim, parkovno uređenim okućnicama nad hridinastom obalom, mjestimično isprekidanom plažama. Stoga je ovdje, bez šale, za razgled najpogodniji brod. U malom parku na kraju Pećina i područja grada Rijeke nalazi se Lanterna prijateljstva, poklon grada Kawasakija građanima Rijeke.