Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Moderna galerija Rijeka
Muzej moderne i suvremene umjetnosti

Slijedeći “Turističku magistralu” preko Trga Republike izlazite iz Starog grada. Trgom sa zapadne strane dominira zgrada nekadašnje Škole za djevojčice koju je u neorenesansnom slogu 1887. godine projektirao arhitekt G. Zammattio. U zgradu se ulazi sa sjeverne strane iz ulice Dolac. Njezin najveći dio danas zauzima Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula. Na posljednjem katu zgrade smješten je Muzej moderne i suvremene umjetnosti (ex Moderna galerija). Uz dobar pregled riječkog, regionalnog i nacionalnog likovnog stvaralaštva XIX. i XX. stoljeća posjeduje i nekoliko antologijskih djela pionira hrvatske slikarske moderne. U izložbenoj djelatnosti ističu se Biennale mladih i Međunarodna izložba crteža dok je u novije vrijeme rad Muzeja bio zapažen po retrospektivnim izložbama i izložbeno-publicističkim projektom Arhitektura i urbanizam Rijeke 1845.-1945. godine.
Priliku treba iskoristiti za razgledanje ulice Dolac, tog poligona reprezentativne arhitekture historicizma. Palače Dolca podsjećaju na Roberta Whiteheada, jednog od najvećih riječkih poduzetnika tog razdoblja, suosnivača tvornice “Torpedo” (“Silurificio Whitehead”) i suizumitelja ovog oružja. Tzv. Venecijanska kuća (Dolac k. br. 7) bila je njegova rezidencija. Podsjećaju nas i na riječkog gradonačelnika Giovannija Ciottu, u čije se vrijeme, drugom polovicom XIX. stoljeća, Rijeka ubrzano urbanizira, prerastajući lokalne okvire. Kao sušta suprotnost neostilskim pročeljima Dolca, na kraju se ulice uzdiže protomodernistički kubus, nekadašnjeg “Teatra Fenice”(Dolac 13). Ovo zdanje avangardnog oblikovanja koje u sebi objedinjuje geometrijsku fazu secesije s idejama ranog futurizma izgrađeno je 1913. godine kao prvo armiranobetonsko kazalište u Europi. Njegovi autori bili su T. Träxler, đak glasovite Wagnerove škole i riječki graditelj E. Celligoi.