Crkva sv.Vida
Kalvarija
Kozala

Kroz povijesna sjeverna gradska vrata ispod zvonika nekad isusovačke a sada katedralne Crkve sv. Vida ponovno ulazite u Stari grad. Za mjesto gradnje Crkve sv. Vida odabrano je povišeno mjesto usred u to vrijeme gustog urbanog tkiva. Ondje se nalazila crkvica istoimenog titulara, patrona grada. Isusovci su u svojim protureformatorskim težnjama prvenstveno odlučili iskoristiti kult Čudotvornog raspela iz ove crkvice, za koje je prema tradiciji, prokrvarilo kada se stanoviti Petar Lončarić, u bijesu zbog gubitka na kocki, na njega nabacio kamenom. Investiciju je darivanjem svojih posjeda uokolo Rijeke omogućila grofica Ursula von Thanhausen. Gradnja nove crkve započeta je 1638. godine prema projektu isusovačkog arhitekta G. Brianija. Kao uzor je između ostalih poslužila i venecijanska crkva Santa Maria della Salute. Investicija je prelazila moći lokalne sredine pa je s prekidima potrajala čitavo stoljeće a sudeći prema površinama pročelja koje nikad nisu prekrite kamenom nikad nije ni dovršena. Do bitne izmjene projekta dolazi 1725. godine kada graditelj B. Martinuzzi crkvi pridodaje galeriju. Anegdota govori da je do toga došlo jer investitori nisu htjeli da se tijekom liturgije redovnički novicijat miješa s pukom, osobito riječkim djevojkama. Unitrašnjost crkve pravi je barokni “Gesamtkunstwerk”, jedinstvo stila koje ponajviše “remeti” ranogotičko raspelo, ukomponirano u središtu glavnog oltara. Autori bujne mramorne barokne plastike interijera majstori su P. Lazzarini, A. Michelazzi i L. Pacassi. Crkva predstavlja tek preostatak isusovačkog sklopa koji je još obuhvaćao seminar i kolegij a porušen je u razdoblju između dva svjetska rata. Portal kolegija sačuvan je preseljenjem na zgradu kanonike pokraj Sv. Vida. Uz glavni portal Crkve sv. Vida Riječani su uzidali topovsku kuglu uz šaljivi natpis na latinskom:

ISTA DABAT GALLOS PVLSVRA HINC ANGLIA POMA

On u prijevodu glasi: “Ovo voće poslala je Engleska kada je odavde htjela istjerati Gale.” Natpis je svjedočanstvo epizode napoleonskih ratova koja se u Rijeci odigrala 1813. godine. Kako je natpis kronogram, ovu ćete godinu dobiti čitajući veća slova kao rimske brojeve. Uz prethodnu najavu upravi katedrale može se posjetiti stalna izložba isusovačke baštine koja je postavljena na galeriji ove jedine barokne rotonde monumentalnih proporcija izgrađene na tlu Hrvatske.

Kalvarija-Kozala

Kao prijedlog alternativnog izleta za one izdržljivije, koji uz to imaju i barem nekoliko slobodnih sati na raspolaganju, valja spomenuti Uspon Kalvarije. Njegovo je ishodište lako prepoznati kao puteljak koji sjeverno od katedrale proizlazi iz spomenute Ul. žrtava fašizma, pružajući se dalje prema sjeveru. U hodu ćete nailaziti na ostatke baroknih kapelica Križnog puta. Ambijentalni ugođaj nadopunjuju preostaci opločenja od granitnih kocaka i rustično klesanih skalinada. Ukoliko pak zavirite preko dvorišnih ograda zapazit ćete nekoliko lijepih primjera ljetnikovaca izgrađenih na padini brijega Kalvarije na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Sam vrh Kalvarije devastiran je izgradnjom nebodera, te su preostali tek dijelovi kamene plastike koja se prvotno ovdje nalazila. Osim karakteristične realizacije u duhu protureformacije, katoličke obnove, riječka Kalvarija je predstavljala i isusovački odgovor na znatno raniji hodočasnički magnet franjevačkog svetišta na Trsatu i njemu pripadajućih Trsatskih stuba. Najizdržljiviji koji dospiju do vrha, podno nebodera mogu razgledati i konzervirane preostatke djelića liburnijskog limesa, obrambenog sustava koji je u kasnoj antici izgrađen radi obrane unutarnjeg dijela Rimskog Carstva a pružao se, zatvarajući strateške komunikacije, od Rijeke (Tarsatice) prema sjeveru. Od vrha Kalvarije hodom se lako stiže do groblja Kozala a kao orijentir mogu poslužiti stroge konture Votivnog hrama (simbolika katafalka i svijeće) najznačajnije arhitektonske realizacije sakralnog zdanja koja se Rijeci dogodila u XX. stoljeću. Autor ove modernističke arhitekture koja spretno koketira s pročišćenim elementima gotike, riječki je arhitekt razdoblja između dva svjetska rata B. Angheben. Na groblju se posebno ističe arhitektura i skulptura vrlo raznoliko koncipiranih historicističkih i secesijskih mauzoleja riječkih uglednika s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.